Ravnodusan Prema Placu

Ravnodusan prema placu,
obozavam ilovacu.
Gotova je moja muka,
pa se smejem iz sanduka.
Oko mene su, u stvari,
licemeri i govnari,
svako mi za dusu pije,
a znam, lazu drkadzije,
svako ko je tu plakao,
poslo bi me u pakao.
A gore mi pevaju popovi,
i nasledjuju me lopovi.
Sapucu samozvani proroci:
Upropastise ga poroci,
dok izjavljuju saucesce,
pljuju po meni sve cesce i zesce,
na glavu mi stavljaju lovore,

drze mi posmrtne govore,
stoka sto laze kako zine,
preuvelicava moje vrline.
Ravnodusan preme placu,
i konacno sasvim sam,
obozavam ilovacu,
ne moze mi nista sljam.
Mozda nema ko da place,
pa placaju narikace,
mnogo sveta, divan sprovod,
za pijanku sjajan povod,
ko u svakom dobrom vicu
sreca je na svakom licu,
grobar ceka napojnicu,
jos po jedna za ubicu,
za presrecnu porodicu,
i veselu udovicu!